Već tradicionalno, po sedmi put, prvi junski vikend rezervisan
je za uživanje u vrhunskim srpskim, regionalnim i evropskim vinima u najlepšem
parku u srcu tropskog Beograda. Visoke temperature nisu omele niti
destimulisale ljubitelje vina i dobre zabave da od samog početka u 14h formiraju
dugačke redove pred ulazom u Botaničku baštu.
Ove godine publici se predstavlja80 izlagača, odnosno preko 100 vinarija. Ova omiljena manifestacija upotpunjena
je izvrsnim i raznovrsnim muzičkim programom. Magija Botaničke bašte krunisana
je poletnom muzikom na nekoliko punktova.
Popularni klupski i kaver bendovi svirali su prepoznatljive pop i rok hitove, a
u zonama za opuštanje izvodio se džez, evergreen i filmska muzika. Plesne grupe
igrale su sving i rokabili, pozivajući
okupljene da im se pridruže. Jednom rečju idilična slika dostojnonih flamanskih
čuvenih mazala.
Probali smo, uobičajno, autohtone sorte (tamjaniku, grašac (kod
Džervina vertikalu) bagrinu (iznenađeni dometima), silu, neoplanu, moravu, žilavku,
prokupac, vranac, blatinu, refošk, trnjak, kadarku, frankovku), no nismo
odbijali ni ona rojalistička (rajnski rizling, kaberne, pino noar). Slabi smo
na širaz, kaberne fran, marselan i pri verdo. Vionje nismo pronašli, osim kod
Tikveša u jednoj poletnoj kupaži. Svako je ovde, na ovoj vinskoj trpezi, mogao
da iznađe svoje favorite, u raskošnoj paleti vina različitih boja, nijansi, karaktera
i stilova.
Ono što me fascinira kod mlađih posetilaca, je kada jednom pronađu
vino koje im se dopada kupe bocu i sklone se u spasonosni hlad, kako bi sa svojim društvom
uživeli u njenom sadržaju.
Svaki put kada prođem pored štanda sto žena, ponadam
se da ću ih sresti svih sto, ali uvek ima njih par raspoženih za priču i
deljenje informacija o vinima. Dolazimo i do štandova mladih iz vinarija
Negotinske krajine. Svake godine kod njih je vidljiv pomak u smislu kvaliteta i
marketinga, te nam je drago da ih entuzijazam ne napušta, a rezultati su samo
plod takvog rada.

Susrećemo se i sa starim drugarima Saletom Gajićem, Zemuncem na privremenom radu u Župi, Ivanovićem
mlađim, Gvozdenom u majicama koje sma kreira i njegovim ozbiljnim vinima, od
kojih za ovu priliku izdvajam žilavku sa starih čokota, Yotu sa poletnim,
iskričavim grašcem, slede Stemina sa svojim crvenim vinima, Aglaje Frunze sa
njegovim tradicionalnim ukusnim mezetlucima, novitetima iz Mačkovog podruma, preko
lepih verzija morave kod Jelića, tamjanika i merlo kod Magaze, kod Milojevića
susrećemo kupažnog Putnika, uživamo u poslasticama na štandu Bikickog, kod
Stočanskog probamo frankovku koja je u Zrenjaninu s pravom pobrala opšte simpatije.

Neka oranž
vina su nam se dopala, a nekima bismo produžili maceraciju da se mi pitamo.
Onda je prelazak na crveno došao nekako posve spontano, mada moram da primetim
da mu vremenske prilike nisu bile naklonjene. Za rozee falio je još jedan
izložbeni dan, toliko je ponuda bila raskošna, ali takva da nijedno vino nije
imalo manju ocenu od dobrog pa naviše.
Nismo mimoišli ni štand sa hercegovačkim
vinima, kao ni ona iz Kutjeva. Uvoznici su ponudili vina iz Italije, Francuske,
Španije, na štandovima Supernove, Dan kompani i drugih, a svoj štand imao je i Poljoprivredni
fakultet iz Zemuna sa vinima iz Radmilovca, manastir Studenica, kao i Rubin i
Čok. Od novih, za nas nepoznatih vinarija probali smo vina vinarija Milica, Tatalović,
Grumen, Gnezdo… Svoj štand imao je i 24 Kičn.
Nije zafalilo ni probrenih sireva koji su se grilovali,
kobasica sa različitim ukusima Kabinet Laba, francuskog kiša, kroasana, krofni
i kiflica, rošilja, mesnih delicija i delicija od tartufa, štrudli, knedli i
ostalih slatkih delikatesa, voća, gickalica i sladoleda u Gastro zoni, a nije nedostajalo
ni instant kafe, kako tople tako i hladnih fapea. Česma u Botaničkoj bašti
takođe je ovog užarenog vikenda bila vrlo posećena destinacija.
Ova vinska manifesatacija je vrlo popularna, pa su karte za
prvi dan planule, tražila se karta više, a isped Bašte obnovljena je tradicija
tapkaroša. Stolovi, klupe i prostori na travi bili su popunjeni na ovom
veličanstvenom pikniku priređenom u čast boga Bahusa.
Čini se da je svako ovde
pronašao svoju vrstu zabave, tako da je pozitivna energija sljubljene sa nekim spokojem
zadovoljstva prosto izbijala na sve strane. Dosta posetilaca bili su i stranci,
koji su takođe prepoznali renome ove vinske manifestacije, te su se mogli čuti
mnogobrojni jezici kao u Vavilonu.
I kraju se ne zna šta je višе оpijalo dobra vina ili lepota
dama. Bile su prelep ukras u prelepom vrtu sa sa svojim lepršavim letnjim haljinama
i svojom gracioznošću. Do dogodine!