четвртак, 17. новембар 2011.

Нови Божоле је у граду! (Le Beaujolais Nouveau est arrivé!)


 Нови божоле (Beaujolais nouveau) је врло младо црвено вино, које се производи у француској области Божоле од црног грожђа сорте гаме, и пушта у продају одмах након ферментисања. Нови божоле је најпопуларније међу раним винима (vin de primeur), која се праве од јесење бербе и продају пре пролећа (знатно брже но што би било могуће уобичајеним ферментисањем). Треба га разликовати од божоле-вилаж, кри-божоле и других сложених и скупих вина из ове области која се протеже од Лиона до доње Бургундије.

Нови божоле се производи карбонским натапањем, и потом пастеризацијом. За разлику од уобичајеног поступка у којем се зрна грожђа мељу како би се сок и пулпа ослободили из опне, овде највећи део сока ферментише док је још унутар зрна, мада зрна на дну бачве попуштају под тежином осталих и пролазе уобичајено врење. Резултат је вино које је лаганог, воћног и реског укуса и врло мало танина, које се брзо пије, и без сложене структуре коју остала вина добијају старењем. Нови божоле се може пити већ шест недеља након бербе.

Како је прописано и законом, тачно у поноћ трећег четвртка у новембру сваке године, нови божоле се званично пушта у продају и почиње трка како би се вино што пре испоручило широм света. Млада вина нове бербе очекују се у слављеничкој атмосфери са нестрпљењем широм Француске и другде у свету. Прво у бистроима у Лиону, па потом широм Француске по крчмама, винотекама, ресторанима, па у француским амбасадама по свету, ниче натпис Le Beaujolais Nouveau est arrivé! (Нови божоле је стигао!), а велика бурад неретко заврше и на тротоару са све мезетом и грицкалицама, док љубитељи испробавају мирис, укус, боју, квалитет, буке, распитују се одакле је, пореде са осталима и са ранијим бербама, у недоглед расправљају и славе.

Најпосебнија велика прослава је у самом Божоу, средишту области Божоле, чије име вино носи. У сатима пред годишње отварање у поноћ тамо се одржавају Sarmentelles, чије се име односи на гране винове лозе (sarments), које се у великим сноповима церемонијално пале као омаж труду виноградара. Испијају се претходне бербе, а затим се тачно у поноћ дословно пробијају огромне бачве, правећи потоке вина за жедне слављенике.

А широм света, питање је престижа ко ће први својим муштеријама понудити нову бербу: тако је нови божоле превожен мотоциклима, балонима, камионима, хеликоптерима, слоновима, рикшама.

Нови божоле не трпи стајање и треба га попити, најбоље уз јело, до неколико месеци након производње (по локланом француском обичају до Божића). Млади божоле, који је црвено вино ваљда најближе белом, треба служити благо расхлађен, око 13C, како би до изражаја дошао воћни карактер. Пунији божоле, пак, је најбољи на око 17C.

За винаре, економска предност продаје вина пре краја године је значајна, мада оно може бити драстично различитог квалитета. Сваке године се произведе преко 450.000 хектолитара новог божолеа, што представља трећину укупне производње вина ове области. Око пола те количине се извезе, један део чак до Азије; далеко највећи део производи негосијант Жорж Дибеф, неспорни краљ Божолеа, који своје боце вина испоручује са препознатљивим шареним "цветним" налепницама. Међу другим познатијим произвођачима су Домен Ивон Метра, Жан-Пол Тевене, Луј Жадо. Нови божоле је вино ниске цене, ниског квалитета и од никаквог интереса за енологе, некада пре свега намењено кочијашима, које је сам Дибеф, првобитно као шалу и маркетиншки трик, успео да од локалног феномена Божолеа и Лиона подигне на ниво националне прославе. Његова воћна арома мења се од године до године, неки кажу зависно од бербе и врења, неки пак више од арома које му се додају приликом прављења.

Нема контроверзнијег вина од новог божолеа. Учени љубитељи, сакупљачи вина, сомелијеи са презиром причају о челичним и цементним бачвама у којима оно сазрева, о популистичкој трци по америчким винотекама ко ће купити гајбу "авионског нувоа" а ко сачекати "бродски" (око $2 јефтинија боца, недељу дана касније), о "антифриз вину". Остали уживају!


Године 1938, уведена су прва правила која су одређивала и ограничавала где се, кад и како ово младо, "брзо вино" могло точити. Њих је 1951. изменио Еснаф винара Божолеа (Union Interprofessional des Vins de Beaujolais—UIVB) и нови божоле је званично признат. Датум пуштања у продају је 1985. године са 15. новембра измењен на трећи четвртак у новембру и тако везан за викенд.

Тржишни успех новог божолеа довео је до развоја нових primeur вина, прво у другим областима Француске а касније и код других поризвођача вина, на пример у Италији (vino novello). У Сједињеним државама, нови божоле се типично може наћи на празничним трпезама за Дан захвалности, саветодавци за бонтон га препоручују као ”идеалан поклон за домаћицу”, а било је и предмет (2005) рекламне кампање License to Chill вредне 5 милиона долара усмерене ка млађој урбаној популацији, којом се представља као "непретенциозно" и "кул".

четвртак, 17. децембар 2009.

Salon vina 2009 - À la tienne!

 

"Ne podnosim cepidlačenja velikih poznavalaca vina! "
(Hadrijanovi memoari, Margarita Jursenar)

Sa bahanalijama smo otpočeli u petak uveče. Ne skačite odmah. Prvobitno su bahanalije bile proslave u čast boga Bahusa, na kojima se pilo vino. Završavale su se, doduše ljudskim žrtvama i seksualnim orgijama. I danas mi istom bogu prinosimo žrtve. bilo u vidu pijanstva ili ljubavnog zanosa. Uostalom, u čemu je razlika.

Dakle petak veče, u hotelu Grand Casini, sala Diva, druženje s Istranima (Terra Divina). I istarskim vinima. Ukus vina i mora, miris čempresa u hladnoj beogradskoj decembarskoj noći.

Uveseljavao nas je simpatična grupa Istriana okupljena u bend Gustafi, koji je nastupao, na ovogodišnjem EXIT-u.

Počeli smo s istarskom "Malvazijom" koju karakteriše tradicionalna mineralna suvoća i floralna svežina. Vina su pratili ukusni zalogajčići iz bogate ponude istarske kuhinje. Sledili su moćni "Terani", a veče je krunisalo belo, slatko vino. Na izlazu smo na poklon dobili maslinovo ulje i s njim nazdravili pevačici istarske grupe.

Subotu je obeležio Salon vina 09. Novost iz vinske kuće Aleksandrović; Regent sjajna kupaža Cabernet sauvignon-a i Merlot-a u podjednakom sastavu. Berba 2007. godine. Tamno crvena boja sa purpurnim odsjajem. Izražajne arome kupina i borovnica, sa toplim tonovima pečenih suvih šljiva i diskretnim notama nane. Prednjonepčani ukus je izrazito voćni, osvežavajući. Tanini su glatki, a završnica ukusa je veoma energična i podseća na zrele višnje. Standardno dobar Trijumf. I standardno dobar Kaberne iz vinarije Radovanović.


Vino sa obronaka Nuja (Côte de Nuites) familije Iželovih (Hugel & Fils www.hugel.com) pogotovu sjajni pino noar, godište 1990, berba "Sinovci" krije zanimljivu priču. Tamno, moćno vino iz porodice koja se ovim poslom bavi od XVII veka svoju slavu je steklo proizvodnjom od navedenog godišta kada su "Sinovci" rešili da se oprobaju u proizvodnji crvenih vina, posebnu pažnju posvetivši vinifikaciji. Naravno i odlični Gewurztraminer.

Iz Toskane, sa vidikovca iznad sela Gajole, stigla su nam vina s imanja Kapanela. Podrum je duboko ukopan u krenjačku stenu. Šardone 2007. boje slame sa zlatno-kristalnim odsjajem, s voćnim aromama breskava i citrusnog voća i naznakama badema i tosta. Završnica je jasna i duga sa tonovima vanile i nagoveštajem krušaka. Kjatni klasiko 2005. s 95 % sanđovezea, boje rubina s purpurnim odsjajem ima intezivnu aromu tosta, kafe, čokolade i šumskog voća koje se prepliću s aromama mahovine, mirođije i smreke sa snažnim taninima.


Želite saznati tajne Sicilije, misterioznog i čuvenog italijanskog ostrva. Zapamtite samo nedaleko od Paletma, Taska d'Almerita, vinnsak kuća grofa od Almerite. Belo vino Diamante Passito 2007 dobijeno metodom (passito, tj isušeno grožđe na čokotu) od muskata i aromantičnog traminca. Raskošne arome meda, suvog grožđa, dunja i kandiranog voća zaokuženo osvežavajućiom notama ruzmarina i žalfije. Dobro izbalansirano sa voćno-medenom završnicom. Roso del Konto prvo veliko sicilijansko vino, od autohtonih sorti nero d'avola, s dominantnim aromama višanja malina i džema od borovnica, s diskretnim notama oraha, cimeta, vanile, nane i listova duvana.


Brunelo di Montalćino je čist sanđoveze odležao 29 meseci u hrastovoj buradi. Procenat alkohola:14,5 %. Otvoreno vino opuštajućih tanina sa dubokom aromom višnje, maline i cimeta s dugomm završnicom. Vino je proglašeno za najbolje na svetu 2001. godine. Imao sam čast da ga degustiram.


Prateće manifestacije bile su degustacije oko dvadesetak italijanskih sireva Zanetti uz Kaberne i Sovinjon., kao i DOP selekciju polutvrdih sireva. Najviše su mi se svideli zreli i slani sirevi Grana Padano i Pecorino, kao i kremasti Bra. Pecorino je jedan od najstarijih sireva, još od najstarijih vremena od ovčijeg sira. Sir Castelmagno zaštićenog porekla iz Pijemonta, a proizvodi se od 1277. godine isključivo od kravljeg mleka.


Simpatična francuska porodica srpskog porekla predstavili su nam vina kuće Olivera Bernarda- Domane de Chevalier (www.domainedechevalier.com) Da bi vino moglo da završi pod ovim imenom mora da se složi pet ocenjivača. Ako ne dobijamo L'Espirit de Chevalier. Ovde je već nestalo brusketa, al' smo imali naklonost somelijera i ženskog dela naše testerske grupe.

субота, 12. децембар 2009.

Desertno belo vino Krokan

Dok je sinoć brijala čuvena beogradska košava meni je srce i telo grejalo deserno belo vino Krokan. No, prvo reč dve o istoriji ovog čudesnog vina. Ono što se sa sigurnošču zna je da je grof Rohoncije u XIX veku ovu čudesnu francusku lozu zasadio na mnogim lokacijama u Evropi, ali je ona jedino opstala na Bisernom Ostrvu kod Novog Bečeja. Zemljište na Bisernom ostrvu koje se nalazilo u posedu Rohoncijevih bilo je najbolje i najplodnije. Sunce se ovde najduže zadržavalo, jer je ogledalo žive i mrtve Tise produžavalo njegov dar i trajanje. Ispredaju se mnoge legende o ovom vinu, pa da vam ispričam jednu od njih...

Jedne sparne letnje noći u vojvođanskoj ravnici je, naizgled, vladala smrtna tišina.Čuli su se samo crvčci i blagi vetar koji se oglašavao iz čokota i sena tek požnjelog žita. Tek je iz jedne kuće dolazio tračak svetlosti. Tu su grof Rohoncije i grof Mikloš sakriveni međ' buradima vina igrali ko zna koju po redu partiju pokera.

Dva bonvivana pokušavali su da nadmudre jedan drugog. Početak ovog nadmetanja seže do njihove rane mladosti. Takmičili su se u svemu; ko će se bolje oženiti i veći miraz sa ženom dobiti, ko će bolje njive i voća uzgajati, ko će bolje konje i kola imati…Do tada je mnogo veći uspeh imao grof Rohoncije koji je sa svojim poljoprivrednim proizvodima osvajao nagrade u Parizu.


Grof Mikloš je te noći vodio igru. Onako usput rekao je da odgajio lozu vrhunskog Merlota i da će u kvalitetu vina i sorte nadmašiti svog prijatelja. Grof Rohoncije mu na to obeća dva konja vrana na poklon , ako do sledeće godine ne zasadi kvalitetniju lozu od njegove. Poznati plejboj, ljubitelj novca, žena, karata i lova dao je ovu opkladu, naizgled, lako. to i ne čudi s obzirom da je u partijama pokera u istoj noći izgubio i povratio i imanje i suprugu Izabelu! Od tada je prošlo mnogo burnih dana i noći u Pešti, Beču, Parizu... A na jednom delu imanja zvanom Biserno Ostrvo rasla je nova vrsta loze...

Sledeće jeseni u burad je isceđena dragocena tečnost, jedinstvenog vina u celoj Evropi zvanog KROKAN. Grofu Rohonciju ostadoše vranci , a nama u nasleđe vino...

Vino je pitko, osvežavajuće, puno, harmonično, sa finim muskatnim notama i aromatičnim ukusom. Krokan je žućkaste boje, a uživanje u njegovom jedinstvenom ukusu i aromi je vrhunski hedonistički doživljaj. Vino sadrži 10 do 12 procenata alkohola i 4-5g/l ukupnih kiselina i smatra se pićem bogataša, skupo je, a grozd se teško održava , pošto je ova sorta loze osetljiva na sivu plesan i niske temperature. Ovo retko i izuzetno vino MUSKAT KROKAN Grof Rohoncije je slao na poklon svojim prijateljima na razne dvorove, poznatim političarima, bogatašima. Obično je slao po jedan karton ovog božanskog nektara, što je bio znak pažnje i poštovanja, ali i prestiža. U to vreme vrednost boce ovog vina u današnjoj vrednosti bila je oko 1 000 evra.Ovo vino je bilo omiljeno piće Marije Terezije i kasnije, Šarl de Gola i Josipa Broza.

четвртак, 2. јул 2009.

Zavodljivi ukus italijanskih vina


U prijatnom ambijentu restorana Balzac, Kompanija Falc East predstavila je portfolio kvalitetnih i vrhunskih vina Fontezoppa u čijim će raznovrsnim bukeima moći da uživaju i domaći ljubitelji božanskog napitka. Brojni predstavnici medija i poznate ličnosti uživali su u degustaciji šest vina koja će se uskoro naći i na našem tržištu.

„Početak leta pravo je vreme za eksperimentisanje sa novim ukusima i traženje idealnog vina koje savršeno odgovara trenucima koje pamtimo zauvek. Prepoznali smo momenat promene percepcije domaće javnosti kada je u pitanju tradicija ispijanja vina, te smo odlučili da domaće tržište obogatimo italijanskim vinima Fontezoppa, iz regiona Civitanova i Serrapetrona“ rekao je Davor Veličkovski, generalni direktor kompanije Falc East u Srbiji. On je dodao da vina Fontezoppa potiču iz regija sa dugom vinogradarskom tradicijom, na kojima se gaje probrane sorte grožđa, a poseban šarm i jedinstveni ukus ovih vina potiče od duha antike utkanog u savremene tendencije modernog vinarstva.
 

Tradicija ispijanja vina deo je određenog stila života, a bogati vinogradi, prelepi pejzaži i magični svet tradicije, asocijacija su na trenutke opuštanja i svakog momenta bude želju za ispijanjem Bahusovog napitka i uživanjem u raznovrsnosti bukea. Upravo ovi elementi bili su inspiracija za predstavljanje vina Fontezoppa, a romantični zvuci italijanskih kancona, romantični ambijent restorana Balzak i šarm ranog leta, bili su dodatna inspiracija za brojne goste, predstavnike medija i poznate ličnosti koji su uživali u degustaciji. Zavodljivi ukus predstavljenih šest vina koji će se naći na domaćem tržištu osvojili su čula svih prisutnih, te je sasvim sigurno da će vina Fontezoppa osvojiti naklonost svih ljubitelja dobrog vina.

Vinski portfolio Fontezzopa, osmišljen je specijalno za istančan ukus srpskih potrošača i sastoji se iz šest vina, Ribona - belo vino, Piccini - rozé i Marche Rosso, Marine, Carapetto i Falcotto - crvena vina.

In vino veritas, kaže poslovica starih Rimljana. Probrane sorte grožđa koja se koriste u proizvodnji vina Fontezoppa, zadovoljiće i najprobirljivije ukuse. To je svakako razlog više da svi poklonici vina ovoga leta uživaju u jedinstvenoj mešavini očuvanog ukusa tradicije i modernih tendencija vina Fontezoppa i da provere istinitost čuvene poslovice

уторак, 30. јун 2009.

Interfest 2009

 

Pravac Novi Sad i festival vina “Interfest”. Dremam dok voz polako klapara vojvođanskom ravnicom. Stižem u Novi Sad koji se odmara od Sterijinog pozorja i iščekuje EXIT. Ova druga manifestacija, doduše, u gradu ima pultove na kojima propagira ekološku svest i deli simpatične poklončiće.

Njihov cegerčić ispostaviće se kao vrlo praktičan u transportu buteljki s kupljenim vinima. Pešačka zona prepuna je šetača, kao i bašta kafića.





U ulici Laze Telečkog u toku je obilan, vojvodjanski ručak. U dunavskom parku izležavaju se labudovi. U istoimenoj ulici par poslastičarnica s sjajnim sladoledom.







Već je 18 časova, a sa otvaranjem festivala se kasni. Kupujem vaučere za degustaciju i otpočinjem sa istarskom malvazijom. Slede sjajna vršačka bela vina kasne berbe, pa mlado crveno vino “Portugizer” iriške vinarije “Mačkov podrum”. Njihov slogan je “Znati piti – znati živeti” Gazda Mita je osnovao ovu vinsku kuću osamsto i neke. Vino je pravio od grožđa iz svojih vinograda Seleš i Grabovac. Vreme je teklo, al’ i vino. Njegovi sinovi različitim su putevima pošli. Đoka je postao zemljoposednik u Moldaviji, Joca je postao bećar i kockao diljem Italije. Treći sin, Todor, pametno se oženio i uvečao vinske posede. Osnovao je nadaleko poznati iriški podrum. Njegov sin, Sava, praktično se uključio u posao, ispijajući božanski nektar iz očevog podruma. Svoje znanje je dugo utvrđivao i u toj veštini postao pravi majstor. Na bini počinje muzički program.




Mađari su tu sa kolekcijom "Tokajaca" i prestižnim "Egri Bikarerom" iz 2003. godine, ali nažalost, nema vina za degustaciju. Prodaju samo na flaše. Cena, prava sitnica...

No vratimo se “Portugizeru”, sjajnom vinu sa aromom šumske borovnice. Vinu koje još miriše na bisernu rosu fruškogorskih vinograda, opojnom poput mladosti i luckastom kao prva ljubav. Ispija se 
u jednom dahu, u dobrom društvu. Sledi kratak come back u Istru, na jedan “Teran”, a onda sam se otisnuo do jednog, od mnogobrojnih francuskih zamaka i uživao u pitkom “Kuveu”. Vraćam se u Srbiju, u njen istočni deo, u negotinsku krajunu, na zapanjujuće dobru kupažu gamea i autohtone sorte začinak iz vinskog podruma “Ivanović” smeštenom u Smedovcu. Ovo vino koje se pojavilo pod imenom “Bahus” ima izraženu aromu divlje kupine, sjajno telo i zapanjujući završniocu.

Negotinska Krajina se nalazi u ravnici okruženoj planinama Miroč, Crni Vrh i Deli Jovan, sa jedne i Dunavom i Timokom sa druge strane, što uslovljava veoma specifičnu klimu ovog područja koja je izrazito kontinentalna i karakterišu je veoma topla leta i hladne zime. Istorijski podaci govore da je vinova loza u okolini Negotina gajena još u rimsko doba, a ta tradicija je nastavljena i u srednjovekovnoj Srbiji. Francuzi su ustanovili da je ovo podneblje najsličnije njihovom, pa su od 1864. do 1890. godine bili najveći kupci negotinskog vina koje su plaćali u zlatnicima: jedan čabar - jedan „napoleon”. Francuske sorte vina game, sovinjon i burgundac, naime, ovde imaju veći procenat šećera, jer u zemljištu ima mnogo više minerala nego u francuskim brdima. Burad su prevožena tadašnjom prugom koja je išla pored Timoka, od Vražogrnaca do Radojevca na Dunavu, pa dalje brodovima do Francuske. Vina su bila tako dobra da je i Austrougarska sve do 1911. godine imala svoj konzulat, preko kojeg je trgovala krajinskim vinima. Ova vina su 1907. i 1921. godine ponela bronzanu, odnosno zlatnu medalju na sajmovima u Londonu.
Negotinske pimnice su počeli da grade u XVIII. veku, a od 1864. do 1890. godine krajinska vina ponela su epitet najjačih u Evropi. Na arhitekturu negotinskih pimnica presudno su uticali čuveni majstori iz Ohrida. Pimnice su podizane u brdima, blizu vinograda, da seljani ne bi grožđe spuštali u selo. Zgrade su zidane od naročitog kamena, koji se lako tesao. Ukopane su od metar i po do dva u zemlju i pokrivene ćeramidom. Zbog debljine zida od 60 do 90 centimetara, u podrumima je temperatura ujednačena i leti i zimi. No bilo leti ili zimi, vreme leti, moram na put i zasluženi odmor.




понедељак, 15. децембар 2008.

Salon vina 2008


"Šta će ti toliki ranac?! " začudio se Zorf Iznogud, koga sam zatekao kako klošari u Francuskom kultirnom centru, skivajući se od nalete vetra, bezuspešno se trudeći da nešto shvati iz preključerašnjeg broja "Monda". Prevideo je da sam ja ozbiljan planinar i još strastveniji ljubitelj potrošačkog društva. Nije mi poverovao ni da se krajnje ozbiljno i detaljno spremam za polaganje "DELF-a".

Kako se Italijani ne bi naljutili svratili smo u kafe "La Piaca" da degustiramo italijanska vina. Prihvatilii smo ovo kao neophodno zagrevanje za sutrašnji Salon vina u Hyatu. Da bismo osetili svu raskoš ovog božanskog nektara, "venčali smo ga" sa sirevima, pršutom i drugim specijalitetima italijanske kuhinje. Jedno od najpopularnijih italijanskih vina je Lambrusco (Lambrusko), lagano, slatko crveno vino iz okoline Bolonje. Da na zaboravimo da pomenemo i čuveni Chianti (Kjanti), čije se boce uobičajno pakuju u pletene korpice od pruća. Nije grešio Lord Bajron kada je kazao:

"Vino teši tužne, oporavlja stare, inspiriše mlade i donosi zaborav problema".

Subotu je obeležio Salon vina u Hayatu. Prvo smo razgledali božićne jelke a onda se upustili u tajnu vinove loze. 70 vinarskih kuća iz 12 zemalja izložilo je 330 vina.

Zalet hvatam uz penušava španska i slovenačka vina, uživajući u dobroj evergrin muzici koja prati ovu manifestaciju, koja postaje tradicionalna. Španci su nam ponuduili sjajno suvo penušavo vino La Tue, poreklom iz Kastilja la Manča. Svetlo žute boje, sveže i pitko, izraženog voćnog ukusa jabuke i kruške, harmonično. Sledilo je belo vino sa istim geografskim poreklom sa nimalo privlačnim imenom Clearl Organic, koje sugeriše na novi trend u vinskoj industriji. S ovakvim stavom se slažem, ali je imenu i dizajnu etikete trebalo posvetiti više pažnje. Tom prilikom sam upoznao "veselog Francuza" oženjenog Srpkinjom koji me je priupitao odakle mi reklamni materijal španskih vinara. Uputih ga ka Špancima, ali on ne progovori ni reč maternjeg jezika, već samo par fraza na lošem engleskom.

Probam vino čuvene kuće Hugel&Fils i mom ukusu najviše odgovara Pinot Gris iz 2005. godine.


Standardno dobra su bila istarska vina (Malvazija, Plavac i Dingač). Istarsku Malvaziju Bomarcheise iz 2007. godine karakteriše svetlozelena boja, sa bogatim voćnim ukusom jabuke i poljskog cveća sa izraženom bademastom završnicom. Ukus je zaokružen i elegantan. Moje omiljeno crveno vino Teran (ovaj put berba 2005.) plod zemlje (terra rose) i probranih čokota loze, posle deset dana maceracije i dve godine odležavanja u hrastovim bačvama predstavilo nam se u punom svetlu. Sa skladnim voćnim ukusom kupine i višnje, vegetalnim i herbalnim tonovima ovakvo vino je pravi izbor za nastiupajuće praznike. Nije ni čudo, vinska kuća Badel stara je preko 120 godina. Sledi najpoznatije mađarsko crveno vino Egri Bikarer iz 2003. godine.


Degras nas je prijatno iznenadio sa svojom Malvazijom i Teranom. Marina Cvetić sa Montepucianom d'Abruzzo-m ispunila je očekivanja, s obzirom na renome njene vinske kuće, koja se na ovim manifestacijama redovno pojavljuje. Negde tu se, iznenada, pojavio i čuveni istarski pršut, da upotpuni ukupni ugođaj.

Vršački vinogradi su me obradovli sa simpatičnim pakovanjem četiri bočice vina kao stvorenih za poklon. Nažalost, razočarao sam se kada sam saznao, da se neće naći u prodaji...


Uživam u razgledalju štandova i degustiranju vina. Nema gužve i znam da se ovuda kasnije neće moći proći. Tada ću ja već biti na predavanjima, gde ću pokušati da popunim praznine u mom vinskom obrazovanju. Školovanje otpočinjem sa uporednom degustacijom domaćih Sovinjon blan vina. Probamo vina čije su etikete skrivene u crvenim vrećicama u kojima se boce nalaza. Treba da pokažemo svoje znanje. Isprobali smo 6 vrsta vina. Kao najboljeg predstavnika ovog vina ocenili smo Trijumf. Ovo elegantno iskričavo vino boje starog zlata sa ćilibarskim prelivima, sa kompleksnim mirisima i skivenim istančanim aromama očaralo nas je po ko zna koji put. Bio je u pravu mudrac Tagora kada je tvrdio da vino utiče na moć zapažanja, otvarajući nove vidike i prostranstva!


Sledi degustacija porta i raznih vrsta čokolada. Probali smo dva porta Calem Rubi i Sandeman Fine Towny. Ovaj drugi nam bio je bliži našoj predstavi o ovom desertnom piću, čije ime nosi jedan grad i jedan fudbalski klub, ili je možda obrnuto, nije više ni važno...Uz ova vina probali smo različite čokolade mlečne, crne, ca čili paprilom, sa voćnim želeom (proizvođača Ruther, Kraš il.). Sledilo je jedno mađarsko desertno vino čuveni Tokaj iz 2004. godine. Uz njega nam je poslužen sir gorgonzola. 


Podrum Aleksandrović nam se, ovaj put, predstavio sa svojim crvenim vinima. Došavši sa prostora gde se loza gajila još od vremena Rimljana, gospodin Božidar Aleksandrović nam je posle sjajnih belih vina podario i "Život u ružičastom i crvenom". Novost iz ove vinske kuće je "Trijumf Noir". Na početku degustacije posluženo nam je na nižoj temperaturi od optimalne. Na svu sreću, greška je brzo otkolonjena i ovo vino je zablistalo u punom sjaju. Maceracija od nedelju dana, fenolna zrelost vina napravljenog od najboljih zrna Pinot Noira (vina osetljivog na niske temperature i biljne štetočine) podarila nam je purpurni dijamant bogate arome i delikatne strukture, elegantno vino sa aromom maline, jagode sa izbalansiranim tonovima vanile, kokosa i belog bibera, sa baršunastim taninima i impresivnom završnicom. Sledila je "Vizija", jedna sjajna frankovka sa 14 % alkohola, 24 dana maceracije, 2 godine odležala ui hrastovim buradima od 225 litara. Meko puno vino boje rubina i arome zrelih kajsija, crne ribizle i kore pomoranže. Kao posedica odležavanja u buradima javljaju se blagi tonovi tosta i crnog bibera u završnici.

Veče okončava, kako i priliči 32. baron Rikazoli gospodin Frančesko, vlasnik jedne od najuglednijih vinskih kuća u oblasti Kjanti. On nam je tek nagovestio formulu Kjantija koji uspešno proizvodi. Probali smo Castello di Brolio Chianti Classico. Sanđoveze daruje ovom vinu svu raskošnost njegovog bukea, kanajolo mu daje mekoću, sputavajući njegovu prirodnu žestinu, ne narušavajući pritom aromu. Malvazija mu pojačava ukus, daje svežinu i lakoću zbog kojeg je "Kjanti" omiljeno vino mnogih. Publika je barona pitala koja hrana ide dobro uz ovo, zaista lepo vino, al' se plemić pravio nevešt, ignorišući činjenicu da je posluženje bilo "dosta siromašno". Ceo događaj izvukla je simpatična, nasmejana dama u ljubičastoj haljini i čarapama veselih dezena. Ili su to već bili maligani, ne marim...


Prijatno me iznenadilo da na ovom Salonu nije bilo toliko "nabeđenih faca" koji su došli da budu viđeni i slikani, već zaista pravih ljubitelja vina. U to sam se uverio i na predavanjima, kada sam upoznao par vinara, za sada malih, ali nadajmo se da će nas obradovati sa svojim proizvodima, možda već na sledećem Saloni ili Festivalu. U to ime pozdravljam Acu Vacića iz Pirota i želim mu uspeha u ovom mukotrpnom, ali sjajnom poslu. Jer kao što reče stara francuska poslovica: "U vodi možeš videti odraz čovekovog lica, a u vinu njegovo srce.

Sante! Cheers! Gesundheid! Cin-Cin! Živeli! Saude! Salud!


Nedeljni, i dalje vetroviti, dan bio je, kao stvoren za izlet do Kosmaja. Da se malo predahne od "veselog života" i uživa u čarima prirode. Nebo je bilo obojeno dramatično plavo modrim tonovima. Snažan vetar izbistrio mi je misli, a sjajna teleća čorba i karađorđeva šnicla potpomognuta ljutim pečenim papričicama osnažila telo. Ni zaustavljanje od stane policije nije uspelo da pokvari ovu nedeljnu čaroliju.

петак, 25. март 2005.

Riedel - čaše za vino




II Međunarodni festival vina  "In Vino"

24. – 26. mart 2005. god

Sava centar




Kompanija Ridel je najpoznatiji proizvođač vinskih kristalnih čaša. Njen predstavnik, gospodin Jair Haidu, održao je predavanje o značaju korišćenja odgovajajućih oblika i veličina čaša za određenu vrstu vina. Sve u cilju, kako bi do izražaja došle posebne karakteristike grožđa i suptilni karakter vina i uživalo u njegovom ispijanju. 

On je predstavio jednu od kolekcija  "vinum extreme". Od oblika čaše zavisi dodir vina sa zonama ukusa na jeziku. Naš doživljaj vina određen je oblikom i veličinom čaše, dijametrom oboda, vrstom ivica, kao i debljinom kristala. 

Kada vino dođe u dodir sa jezikom, šalje nam tri poruke, o temperaturi, teksturi i ukusu vina. Na vrhu jezika osećamo slatkoću i voćni ukus vina, sa strane kiselost vina i temperaturu, a na korenu jezika gorčinu. Pošto je vino sastavljeno od raznih komponenti, kombinacija osećaja za miris i ukus, vode nas u divni svet aroma, a oblik čaše je zadužen za balans i harmoniju aroma. 



Čaša se okreće u jednom smeru, da bi vino došlo u dodir sa vazduhom  i oslobodila se aroma. 

 Časa
Vino koje najbolje odgovara časi
Proizvođač
Napomena
Joker 1



degustaciona čaša
Čaša br. 3 
Triumph
Sauvignon Blanc
Aleksandović Oplenac

Čaša br. 2 
Galon
Chardoney
Californija
med, tropsko voće
Čaša br. A   
Montana
Pinot Noar
New Zeland

Čaša br. B  
Gullo
Cabernet Sovignon
California
bobičasto voće, intezivnije, zrelije, tanin, Burgundac


 Kako treba prati vinske čaše

ü ne držati čašu za dno nožice, već za dno čaše
ü ne koristiti palac, već kažiprst i srednji prst
ü ne koristiti pamučne, već lanene i mikrofiber krpe

Napomena – količina olova u čašama!

*Vina degustirao i sve zapisao  Nenad Perić.